Sve što trebate znati o ovom čestom medicinskom postupku
Radi se o postavljanju meke, savitljive cjevčice koja omogućuje otjecanje urina iz mokraćnog mjehura u slučajevima kada je teško ili nemoguće mokriti.
Mokraćni sustav čine bubrezi, mokraćovodi, mokraćni mjehur i mokraćna cijev koja završava otvorom na vanjskom spolovilu. Mokraćni mjehur se kontinuirano puni mokraćom koja iz bubrega dolazi mokraćovodima te se postupno rasteže što potiče nagon za mokrenjem.
Različita stanja i bolesti mogu dovesti do poremećaja u radu mokraćnog mjehura zbog čega dolazi do ometanja ili nemogućnosti otjecanja mokraće.
U tom slučaju se kroz mokraćnu cijev do mjehura uvodi tanka, savitljiva cjevčica - kateter.
Prednost postavljanja katetera je to što se ovom metodom postiže relativno jednostavna i brza drenaža iz punog mokraćnog mjehura koji se ne može isprazniti do kraja, bez većih i po život opasnih komplikacija.
S obzirom na trajanje kateterizacije, razlikujemo 3 vrste postavljanja urinarnog katetera:
Za pacijenta je vrlo važno brinuti se o urinarnom kateteru sukladno uputama koje ćete dobiti od našeg liječnika.
Postupak postavljanja katetera je kratkotrajan te se podnosi bez naročitih poteškoća. Ovisno o trajanju kateterizacije te općoj kliničkoj slici pacijenta, naš liječnik će odabrati vrstu katetera.
Trajni kateteri imaju mehanizam retencije koji osigurava stabilnost katetera u mokraćnom mjehuru. Sastoje se od 2 kanala - jedan ima otvor na oba kraja te služi za isticanje mokraće, a drugi završava balonom. Nakon uvođenja katetera, balon se napuhuje pomoću fiziološke otopine kako kateter ne bi ispao.
Suvremeni urinarni kateteri građeni su od lateksa, silikona ili polivinil-klorida. Kateteri od polivinil klorida (PVC) koriste se za jednokratnu kateterizaciju.
Prednost katetera od lateksa je njihova fleksibilnost, s obzirom da su rađeni na bazi gume. Nedostatak je moguća pojava trenja prilikom nošenja što uzrokuje nelagodu pacijentu pa se najčešće koriste za kratkotrajnu drenažu urina.
Silikonski kateteri su pogodni za dugotrajnu kateterizaciju. Također su prikladni za pacijente koji imaju osjetljivost ili alergiju na lateks.
Prije samog postavljanja urinarnog katetera, naš liječnik će vam objasniti postupak. Preporučujemo da pomno slijedite upute te se pokušate opustiti jer se na taj način smanjuje mogućnost spazma mišića što može otežati uvođenje katetera.
Postavljanje katetera vrši se u aseptičnim uvjetima. Prilikom postupka koristi se sterilna medicinska oprema uz temeljitu higijenu i dezinfekciju genitalnog područja pacijenta.
Prilikom postavljanja na kateter se nanosi lubrikant kako bi se smanjilo trenje između površine katetera i osjetljive sluznice mokraćne cijevi.
Danas se uglavnom koristi anestetik u obliku gela koji se lokalno primjenjuje u mokraćnu cijev. Prije postupka, naš liječnik će aplicirati lokalni anestetik s lidokainom te pričekati 5 do 10 minuta kako bi anestetik počeo djelovati.
Nakon što anestetik prodjeluje, u mokraćnu cijev se nježno uvodi urinarni kateter slijedeći anatomski put uretre do mokraćnog mjehura.
U slučaju postavljanja trajnog katetera, napuhuje se balon za fiksaciju urinarnog katetera. Na vanjski otvor se postavlja vrećica za urin s ventilom za pražnjenje.
Ukoliko je postavljen jednokratni kateter, vrši se drenaža mokraće te se nakon toga kateter uklanja.
Priprema za postavljanje urinarnog katetera ne zahtjeva posebne postupke. Najvažnije je prije postupka osigurati higijenu urogentialnog područja kako bi se smanjila mogućnost nastanka infekcije.
Također je potrebno u razgovoru s liječnikom navesti sve tegobe koje vas muče, kao i postaviti sva pitanja na koja su vam potrebni odgovori. Pomno slijedite sve upute našeg medicinskog osoblja kako bi cijeli postupak bio što ugodniji i lakši.
Kod muškaraca se urinarni kateter postavlja u ležećem položaju s ispruženim nogama. Nakon toga liječnik ili medicinski tehničar na vrh i donju četvrtinu katetera namažu anestetski gel te pričvrste urinarnu vrećicu na drugi kraj katetera.
Vrh katetera se potom uvlači kroz mokraćnu cijev. Pacijent treba disati duboko i polako te biti opušten da ne bi došlo do spazma zbog grčenja mišića.
Ukoliko se prilikom uvođenja katetera naiđe na otpor, liječnik će zastati te pričekati. Nakon toga se kateter uvodi dublje, obično 20 do 25 cm u mokraćnu cijev.
Postavljanje katetera kod žena također zahtjeva ležeći položaj. Noge trebaju biti savijene u koljenima i razmaknute za oko 60 cm.
Ako vam je taj položaj neugodan, možete u dogovoru s liječnikom i ispružiti jednu nogu, a drugu držati savijenu u koljenima.
Faktori poput dobi, pretilosti, poroda mogu imati utjecaj na postupak uvođenja katetera stoga je ovdje važna stručnost i iskustvo liječnika koji postupak obavlja.
Tijekom uvođenja katetera potrebno je slijediti upute liječnika, disati duboko i polako te se pokušati opustiti.
Žene za razliku od muškaraca imaju nešto kraću mokraćnu cijev pa stoga sam postupak obično traje nešto kraće. Kateter se uvodi u mokraćnu cijev na dubinu od 3 do 5 cm.
U našim ambulantama za urologiju i ginekologiju posvećeni smo pružanju medicinske njege koristeći najsuvremenije metode dijagnostike i liječenja intimnog zdravlja žena i muškaraca.
Posebno se ističemo suradničkim pristupom i timskim radom koji ujedinjuje iskustvo, znanje i vrhunsku tehnologiju kako bismo odgovorili specifičnim potrebama svakog pacijenta.
Naš cilj je uspješno postavljanje dijagnoze, liječenje, praćenje pacijenta te pozitivni i dugoročni rezultati.
Nakon postavljanja katetera potrebno je održavati higijenu katetera, urogenitalnog područja te redovito prazniti urinarnu vrećicu.
S obzirom na to da je urinarni kateter strano tijelo u organizmu, predstavlja rizik za nakupljanje bakterija i razvoj infekcije mokraćnog sustava.
Svakodnevno održavanje katetera te urinarne vrećice nužno je za smanjenje rizika od nastanka infekcije.
U većini slučajeva, urinarni kateter ostaje u mokraćnom mjehuru sve dok se ponovno ne uspostavi normalno mokrenje, ovisno o osnovnoj bolesti.
Starije osobe ili osobe s ozbiljnim ozljedama moraju dulje vrijeme nositi urinarni kateter. U tom slučaju je iznimno važno pravilno postupanje te održavanje higijene mjesta ulaska katetera u mokraćnu cijev.
Postavljanje urinarnog katetera može se preporučiti u dijagnostičke ili terapijske svrhe. Kateterizacija se najčešće obavlja radi akutnog ili kroničnog problema zadržavanja urina, odnosno nemogućnosti mokrenja.
Zadržavanje mokraće može biti uzrokovano raznim bolestima. Kod muškaraca je to najčešće uvećana prostata, karcinom prostate ili suženje mokraćne mokraćnog kanala.
Kod žena zadržavanje mokraće može uzrokovati sužavanje mokraćnog kanala kao posljedica operativnog zahvata zbog inkontinencije (bježanja mokraće). Česti uzroci su i skleroza vrata mokraćnog mjehura te prolaps maternice.
Postavljanje katetra vrši se i prethodno pojedinim operativnim zahvatima radi mjerenja produkcije urina, primjerice kod transplantacije bubrega ili u slučaju akutnog zatajenja bubrega.
Postavljanje katetera preporučuje se i u dijagnostičke svrhe, primjerice za uzimanje urinokulture. Urinokultura se na ovaj način uzima isključivo kod žena. Naime, u žena tijekom mokrenja lakše dolazi do kontaminacije urina bakterijskom florom rodnice.
Jednokratno postavljanje katetera radi se i zbog provođenja urodinamskih pregleda. Na taj način se prikupljaju informacije o punjenju i pražnjenju mokraćnoga mjehura.
Za provođenje urodinamskih pretraga koriste se posebni jednokratni kateteri kojima je moguće mjerenje tlaka u mokraćnom mjehuru.
U Poliklinici Lohuis Filipović ponosimo se našim timom urologa, modernom tehnologijom, ali najviše zadovoljnim klijentima.
Naručite se na pregled još danas pozivom na +3851 2444 646 ili ispunjavanjem online obrasca.
Glavni je cilj Poliklinike LF poboljšati kvalitetu života i zdravlje naših klijenata pružajući im vrhunsku zdravstvenu uslugu.
specijalist urologije, subspecijalist urodinamike i neurourologije
