Dermatološki pregled

Koža je najveći organ ljudskog tijela. Prosječna površina kože odrasle osobe iznosi 1.75 m2 te sadrži brojne kompleksne strukture kao što su folikuli dlake, nokti, žlijezde i specijalne senzorne strukture čija je zajednička funkcija zaštita i homeostaza organizma te prijenos senzornih podražaja.

Osim primarnih kožnih bolesti, i brojne druge sustavne bolesti mogu se manifestirati upravo promjenama na koži. Zbog svega navedenog ne iznenađuje podatak da svaki šesti pacijent u ambulanti obiteljske medicine dolazi upravo radi kožnih promjena.

Dermatološki pregled uključuje pregled cijele površine kože uključujući vlasište, nokte i sve vidljive sluznice. Tijekom pregleda, prema potrebi, koristi se dodatno svjetlo te odgovarajuće povećanje.

U sklopu dermatološkog statusa pacijenta opisuje se distribucija, morfologija i raspored (broj, veličina i boja) kožnih lezija, koja su mjesta zahvaćena, njihova simetrija, oblik i raspored.

Specijalizirane tehnike koje se koriste u pregledu kože uključuju:

• dermoskopija za pigmentirane lezije u svrhu dijagnosticiranja melanoma
• dermoskopija za nepigmentirane lezije u svrhu dijagnosticiranja nemelanomskih karcinoma kože
• biopsija kože za histologiju i izravnu imunofluorescenciju
• patch testovi za identifikaciju kontaktnih reakcija preosjetljivosti tipa 4
• strugotine kože ili isječci noktiju za mikologiju (gljivične infekcije)
• pregled Woodovim svjetlom (dugi val UVA) na pigmentne promjene i fluorescenciju kao rezultat određenih infekcija

Manje dermatološki specifični testovi uključuju:

• briseve kože i razmaze na bakterije, gljivice i virusne infekcije
• krvne testove za kulturu, serologiju, hematologiju, biokemiju itd.
• testove urina za kulturu, biokemiju itd.
• kulture fecesa, testiranje na okultnu krv, biokemija
• X-zrake za sistemske bolesti, abnormalnosti kostiju
• odabrani prick testovi za prepoznavanje reakcija preosjetljivosti tipa 1

Pregled kose i vlasišta, pazušnih i stidnih dlaka te dlaka na tijelu dio je kompletnog pregleda kože.

Procjenjuje se količina i kvaliteta kose, odnosno njezina duljina, gustoća, boja i tekstura.

Kao dodatan dijagnostički postupak provodi se i ''light pull test'' koji, s obzirom na količinu otpalih vlasi, upućuje na određenu dijagnozu te pregled vlasišta dermatoskopom odnosno tihoskopija.

Neke od bolesti vlasišta su:

• alopecija areata
• androgenetska alopecija
• akutni i kronični telogeni efluvij
• trakcijska alopecija
• ožiljne alopecije u sklopu određenih kožnih bolesti

Ostali poremećaji rasta dlaka:

• prekomjerna dlakavost (hipertrihoza)
• hirzutizam

Nokti su specijalizirani oblik rožnatog sloja kože te su izgrađeni pretežno od keratina. Njihova primarna funkcija je zaštita, grebanje i uzimanje malih predmeta. U slučaju promjena na noktima potrebno je uzeti relevantne podatke o mogućim drugim promjenama na koži te i njih pregledati.

Tijekom pregleda noktiju opisuju se promjene:

• abnormalnosti površine nokatne ploče
• promjene boje nokatne ploče
• abnormalnosti kutikule i ležišta nokta
• abnormalnosti oblika noktiju
• potpuni gubitak noktiju
• lezije oko noktiju

Abnormalnosti površine nokatne ploče često su posljedica upalnih stanja koja zahvaćaju matriks ili ležište nokta kao što su psorijaza ili kronični ekcemi.

Kada je vidljiva promjena boje noktiju treba naglasiti radi li se o diskoloraciji ležišta nokta ili diskoloriranoj nokatnoj ploči.

Najvažnija dijagnoza koju treba isključiti je subungualni melanom, koji se klinički manifestira kao pigmentirana linearna traka na nokatnoj ploči te se postupno širi. Također su moguće promjene okolnog tkiva u vidu crvenila, boli te ponekad gnojne sekrecije koje mogu biti u sklopu infekcija, trauma ili nekih drugih sustavih i kožnih bolesti.

Iako je u većini slučajeva dermatološki pregled dovoljan za ostavljanje dijagnoze određenog stanja kože, s vremena na vrijeme s u laboratorij šalju brisevi kože, strugotine noktiju, biopsije i uzorci krvi te se dogovara odgovarajuća obrada u svrhu postavljanja ili isključenja suspektne dijagnoze ili praćenja učinka sustavne terapije.

• Mikrobiologija

Uzorci za mikrobiološku analizu se najčešće dostavljaju u obliku briseva – standardnim vatenim štapićem uzima se uzorak za analizu te pohranjuje u odgovarajući medij. Na temelju takvog uzorka moguće je, prema potrebi, odrediti i osjetljivost na antibiotike.

Vaginalni brisevi ili brisevi muške uretre pohranjuju se u pufer koji je adekvatan za lančanu reakciju polimerazom (PCR), tehniku ​​molekularne biologije koja se koristi za otkrivanje klamidije, gonoreje, trihomonijaze i drugih mikroorganizama.

U slučaju sumnje na na gljivičnu infekciju, uzorci se prikupljaju blagim struganjem kože i/ili noktiju te se kao nativni preparat promatraju pod mikroskopom – u ovoj fazi se opisuju promjene po tipu hifa, artrospora i micelija tipičnih za dermatofite ili kvasce. Nakon toga se uzorak aplicira na odgovarajuću podlogu kao preparat kulture. Nalaz kulture je moguće dobiti nakon 2 tjedna te se tada može identificirati specifični uzročnik kožnih promjena. 

Medij za prijenos virusa koristi se za otkrivanje Herpes simplexa i Herpes zostera kulturom, imunofluorescencijom ili PCR-om.

Uzorci kože u maloj količini sterilne fiziološke otopine također se mogu obraditi za bojenje po Gramu, mikroskopiranje i kulturu, uključujući niskotemperaturnu kulturu za atipične mikobakterije i identifikaciju organizama kao što su lišmanijaza i duboke gljivice.

• Histopatologija

Većina uzoraka biopsije kože šalje se u laboratorij u 10% puferiranom formalinu, uz 24-satnu fiksaciju i vrijeme obrade prije histološkog pregleda od strane histopatologa. Nalaz se izdaje za otprilike tjedan dana.

Uzorke za imunofluorescenciju potrebno je staviti u fiziološku otopinu te ih hitno poslati u laboratorij.

Stanična citologija baze mjehura može se procijeniti na razmazu tkiva nanesenom na stakalce i fiksiranom sušenjem na zraku, tj. Tzanckovim razmazom – metoda koja može pomoći u postavljanju dijagnoze infekcija uzrokovanih herpes virusom. 

• Hematologija

U sklopu dijagnostičke obrade kožnih bolesti moguće je učiniti kompletnu krvnu sliku uključujući i diferencijalnu krvnu sliku (leukociti) te ukupne biokemijske nalaze.

Neutrofilija je tipična za infekciju, ali također može pratiti ozbiljne upalne poremećaje uključujući generaliziranu pustularnu psorijazu i neutrofilne dermatoze kao što su Sweetov sindrom ili Pyoderma gangrenosum.

Eozinofilija je povezana s atopijskim ekcemom, parazitozom, buloznom bolešću i limfomom. Limfocitoza je povezana s virusnim infekcijama i određenim bakterijskim infekcijama kao što su tuberkuloza i sifilis.

U bolesnika s generaliziranim svrbežom, vaskulitisom ili sustavnim simptomima mogu se uočiti jetreni i bubrežni parametri, hormoni štitnjače te razina željeza u serumu. 

Glukoza u krvi i glikolizirani hemoglobin detektiraju i prate dijabetes, što može biti od značaja za infekcije ili kožne bolesti povezane s metaboličkim sindromom.

Antinuklearna antitijela, ukupni proteini uključujući imunoglobuline, krioproteine ​​i komponente komplementa procjenjuju se u bolesnika sa sumnjom na bolesti vezivnog tkiva ili neke druge autoimune bolesti.

Specifična serologija je potrebna za neke infekcije kao što su hepatitis B, hepatitis C, virus humane imunodeficijencije (HIV), sifilis.

• Alergotestovi

Postavljanje dijagnoze alergije zahtijeva pomno uzetu anamnezu i učinjen dermatološki pregled, a testiranje mora biti ciljano s obzirom na prikupljene podatke.

• Ubodni (prick) test

Alergotest koji se koristi za dokazivanje alergijske preosjetljivosti tip I – posredovana IgE protutijelima. Koriste se dva oblika prick testa – prick test na inhalacijske alergene te prick test na nutritivne alergene. Adekvatan je u sklopu obrade urtikarija, alergijskog rinitisa i konjunktivitisa, atopijskog dermatitisa i slično.

• Patch testovi (epikutano testiranje)

Alergološko testiranje kojim se dokazuje tip IV alergijske preosjetljivosti- kasni tip. Ovaj oblik testiranja provode specijalizirane klinike najčešće kod pacijenata sa sumnjom na kronični kontaktni alergijski dermatitis. Primjenjuje se komercijalni set osnovnih alergena uz moguće dodatne profesionalne setove s obzirom na anamnezu pojedinog pacijenta.

• Pretraga Wood-ovom lampom

Izlaganje dugovalnoj UVA svjetlosti koju emitira Woodova lampa uglavnom se koristi za ispitivanje pigmentnih poremećaja i kroničnih površinskih infekcija kože kao što je Pityriasis versicolor ili erythrasma gdje oblik i boja fluorescencije upućuje na određenu dijagnozu.

Lohuis Filipović ambulanta za dermatologiju pruža sveobuhvatnu njegu osobama koji traže odgovore o stanju i bolestima kože, sluznice, kose i noktiju. Naš vrhunski tim stručnjaka usko surađuje s vama kako bi razumjeli i riješili vaše dermatološke potrebe.

Za termin konzultacija i pregleda kod našeg stručnog tima kontaktirati nas možete telefonskim pozivom na +3851 2444646 ili putem našeg online obrasca.

Srdačno ćemo vas primiti u prostorijama Poliklinike Lohuis Filipović na adresi Trg Johna Fitzgeralda Kennedya 6b, Zagreb. Lako možete doći do nas javnim prijevozom, a osiguran je i parking ispred zgrade uz prethodnu najavu telefonom.

Javite nam se s povjerenjem i dozvolite da zajedno dođemo do najboljih rješenja i odgovora na sva vaša pitanja.