Blog

Otorinolaringologija (1)

ponedjeljak, 01.03.2021

Što učiniti kod krvarenja nosa?

Epistaksija ili krvarenje iz nosa

Vrlo je često, a može se pojaviti iz brojnih razloga. Sluznica nosa je jako dobro prokrvljena krvnim žilama koje se nalaze vrlo blizu površine. Pucanje ovih žila može uzrokovati krvarenje iz nosa. U većini slučajeva krvarenje iz nosa prestaje samo. Držanje glave u uzdignutom položaju i neprestano stiskanje vrha nosa (kao kad ronite) 15 do 20 minuta pomoći će vam zaustaviti krvarenje.
U suhim klimama (kao što je sjeveroistok tijekom zimskih mjeseci), sluznica nosne šupljine u frontalnom dijelu nosa može postati previše suha, te oštetiti krvne žile. Ovlaživači  zraka u kući mogu pomoći u  sprječavanju ove pojave, a time se također smanjuje učestalost infekcija gornjih respiratornih organa.

Agresivno krvarenje iz nosa

Kada je krvarenje iz nosa agresivno i potraje prekomjerno dugo, pacijenti trebaju potražiti pomoć hitne medicinske skrbi. U nekim slučajevima krvarenje će zaustaviti tek u hitnoj pomoći,  stavljanjem tupfera gaze u nos (tamponada gazom).
Ukoliko to nije dovoljno, potrebno je tretirati oštećenu krvnu žilu. To se ponekad radi kauterizacijom, manjim postupkom kojim se područje koje krvari malo spali kako bi se zaustavilo krvarenje iz žile. Ponekad može biti nužan operativni zahvat kojim se identificira i  zatvori problematična krvna žila. U rijetkim slučajevima, preporučuje se embolizacija radi zaustaviljanja krvarenje, kada će radiolog napraviti angiogram i ubrizgati kontrast u krvne žile.

Ponavljanje krvarenja iz nosa

Ako se epizode jakog krvarenja iz nosa ponavljaju, potreban vam je  pregled specijaliste za uho, nos i grlo. Mogu postojati i drugi razlozi za opetovana krvarenja iz nosa kao što su vaskularne anomalije ili tumori. Endoskopski pregled, CT ili MR snimanje mogu biti potrebni radi daljnje procjene krvarenja.

Više
Otorinolaringologija (1)

ponedjeljak, 01.03.2021

O alergijskom rinitisu

Pacijenti s alergijskim rinitisom imaju upalu nosne sluznice uzrokovanu alergijama. Mnoge alergije su povremene i pogađaju pacijente samo u određeno doba godine. Uobičajeni sezonski alergeni su polen, drveće, trave i ambrozija. Pacijenti sa stalnim alergijama imaju ove simptome tijekom cijele godine. Česti stalni alergeni uključuju grinje, plijesan, kućne ljubimce i žohare.

Simptomi
Uobičajeni simptomi alergijskog rinitisa su začepljen nos, kihanje, curenje nosa, nosna opstrukcija i suzenje očiju. Ovi simptomi slični su simptomima kroničnog rinosinusitisa, ali  je ključna razlika u tome što je alergijski mukozni sekret obično čist i proziran, dok je kod kroničnog rinosinusitisa obično gust i blijed.

Dijagnoza
Liječnici često donose dijagnozu na temelju niza određenih simptoma koji ukazuju na stanje. Dijagnoza se obično potvrđuje alergološkim  testom.

Liječenje
Pacijenti koji pate od alergijskog rinitisa mogu se liječiti lijekovima kao što su nazalni steroidni sprejevi, antihistaminici za vanjsku ili oralnu upotrebu, stabilizatori masticita i imunoterpija (injekcije protiv alergije).
Međutim, identificiranje alergena i smanjenje izlaganju alergena često je najbolja terapija. Preporučuje se obložiti madrace i jastuke (da bi se smanjilo izlaganje grinjama), ukloniti tepihe, držati prozore zatvorene  u vrijeme sezone polena i izbjegavati kućne ljubimce.

Više
Otorinolaringologija (1)

ponedjeljak, 01.03.2021

Sve o upali sinusa

Upalu sinusa (rinosinusitis, obično poznatu kao sinusitis) uzrokuje upala sluznice sinusa i nosa. Pacijente muči začepljenost nosa popraćena sekretom iz nosa, koji može biti rijedak ili gust i često bezbojan, a dolazi iz prednjeg ili stražnjeg dijela nosa i slijeva se prema ždrijelu. Ostali simptomi uključuju gubitak osjetila mirisa, glavobolje, bol i pritisak u području lica, osjećaj opće slabosti i, ponekad, začepljenost uha.

Akutni rinosinusitis

Akutni rinosinusitis obično je uzrokovan virusom i traje od 7 do 14 dana. Kod mnogih pacijenata akutni rinosinusitis ponavlja se jednom ili dva puta godišnje. Nikakvi  antivirusni lijekovi nisu potrebni da bi se savladale ove virusne infekcije, jer se tijelo može samo izboriti. Kod ovih simptoma mogu pomoći bezreceptni lijekovi protiv prehlade. Ponekad se preporučuju steroidni sprejevi za nos koji skraćuju trajanje prehlade ili virusne infekcije. Sprejevi s fiziološkom otopinom ili ispiranje fiziološkom otopinom pomaže u održavanju vlažnosti nosne šupljine i pročišćavanju sluznice.
Nešto rjeđe, ove virusne infekcije mogu stvoriti uvjete koji omogućavaju rast bakterija, što ponekad dovodi do bakterijske infekcije sinusa. Ako simptomi curenja  bezbojnog sekreta iz nosa potraju 10 do 14 dana, može se propisati antibiotik za liječenje bakterijske infekcije.
Ako se pojave neobični simptomi kao što su oticanje očiju ili jaka groznica, molimo vas, potražite liječničku pomoć.

Kronični rinosinusitis

Rinosinusitis postaje kronični kada simptomi potraju tijekom razdoblju od tri mjesece i dulje. Kronični rinosinusitis obično nije uzrokovan infekcijom;  smatra se da je to više upalno stanje, slično astmi ili alergijama.

Dijagnoza
Dijagnoze se postavljaju na temelju simptoma pacijenta i nalazima endoskopskog pregleda. Ponekad se traži CT snimak sinusa. Budući da postoji mnoštvo stanja koja mogu prouzročiti iste simptome kao i kronični rinosinusitis, mi se držimo strogih pravila kliničke prakse kako bismo došli do dijagnoze.

Liječenje
Iako je kronični rinosinusitis neizlječiv, dostupni su tretmani koji vam ublažavaju  simptome. Početno liječenje uključuje medikamente kao što su steroidni sprejevi za nos, lijekovi protiv alergije, ispiranje nosa fiziološkom otopinom koji pomažu smanjenju otečenosti i omogućavaju pravilnu drenažu.
Kad liječenje medikamentima postane nedostatno, ponekad se preporučuje kirurški zahvat kako bi se olakšala drenaža i cirkulacija zraka u sinusima, te uzimanje lijekove koji smanjuju upalu. Cilj kirurgije sinusa je, kad se radi o kroničnom rinosinusitisu, širenje otvora sinusa. Zahvat se vrši u općoj anesteziji, a pacijenti obično mogu ići kući isti dan.

Polipi

Polipi su izrasline tkiva na sluznici nosa ili sinusa. Najčešće se javljaju kao posljedica upale u nosu usljed kroničnog rinosinusitisa; međutim, u rijetkim slučajevima oni se mogu povezati s tumorom. Zbog toga se, pacijentima kojima je dijagnosticiran polip, preporučuje pregled kod specijaliste za uho nos i grlo.
Polipi se mogu povezati s doboroćudnim, a rjeđe s kancerogenim tumorima. Nosni polipi koji se povezuju s tumorima obično se nalaze na jednoj strani nosa – za razliku od  polipa koji se povezuju s kroničnim rinosinusitisom i pojavljuju  se obično na obje strane nosa.

Simptomi
Uobičajeni simptomi uključuju začepljenost nosa, gubitak osjetila mirisa, bol i pritisak zbog upale. Kad se radi o dobroćudnim ili zloćudnim tumorima, često se javlja krvarenje iz nosa.

Dijagnoza
Polipi u nosu prvo se dijagnosticiraju endoskopskim pregledom. Ako se ustanove polipi, može se zatražiti CT ili MR snimak sinusa, a ponekad se preporučuje biopsija tkiva koja se daje patalogu na analizu.

Liječenje
Polipi u nosu koji su nastali zbog kroničnog rinosinusitisa liječe se medikamentima za oralnu ili vanjsku upotrebu radi  smanjenja upale. Kod nekih pacijenata, kod kojih polipi rastu unatoč agresivnom liječenju medikamentima, preporučuje se endoskopska operacija sinusa kako bi se polipi fizički uklonili.
Liječenje nosnih polipa povezanih s tumorima ovisi o tome što pokaže patološki nalaz, a to može biti u rasponu od kirurškog odstranjivanja  do liječenja lijekovima i/ ili terapije zračenjem.

Više
VENE

srijeda, 24.02.2021

Što je radiofrekventna ablacija vena?

Radiofrekventna ablacija proširenih vena predstavlja jednu od naprednih metoda endovenskog liječenja (endovenska termalna ablacija). Ova metoda je u uporabi još od 1999.god te kao i svaka druga metoda, do danas je znatno unaprijeđena, u skladu sa razvojem tehnologije. Našla je svoju veliku primjenu u liječenju glavnog površinskog venskog stabla, kao najčešćeg uzroka proširenih vena na nogama (insufuficijencije vene safene magne i vene safene parve).

Dakle cilj ove metode je otkloniti uzrok proširenih vena, koji u 60 do 70% bolesnika ima uzrok upravo u inkompetenciji ("lošem funkcioniranju") zalistaka u glavnim površinskim venama nogu (vena safena magna i vena safena parva).

Postoji nekoliko različitih uređaja za radiofrekventnu ablaciju: Celon RFITT (radiofrequency induced thermal therapy- bipolarna RF), FCare System EVRF (monopolarna RF) i VNUS ClosureFast (Medtronic Venefit). Razvojem katetera za radiofrekventnu ablaciju ClosureFast, znatno je unaprijeđeno liječenje te su eliminirani neželjeni efekti tijekom i nakon tretiranja vena prethodnim uređajima. ClosureFast kateterima je eliminiran negativni efekt dosadašnje slow pullback tehnike te je omogućeno kontrolirano segmentalno tretiranje vene temperaturom od 120°C i time smanjena mogućnost perforacije vene ("pucanja" vene) pri uporabi visoke doze toplinske energije.

Kako ova metoda funkcionira?

Naime kateter za radiofrekventnu ablaciju sadrži na svom vrhu sondu, koja emitira radiofrekventne valove, koji u interakciji sa unutarnjom stijenkom vene (endotelom vene) oslobađaju toplinu, što dovodi do oštećenja i samim time ablacije ("sljeplivanja") vene, koja se vremenom pretvori u vezivni tračak. Kao krajnji rezultat dobije se potpuno zatvorena glavna površinska vena, koja više ne puni varikozitete (proširene vene).

Sam postupak je relativno bezbolan, kratak i jednostavan za bolesnika. Sastoji se od perkutanog (preko kože) uvođenja katetera za radiofrekventnu ablaciju u glavnu površinsku venu, koja je uzrokom proširenih vena nogu (vena safena magna ili vena safena parva). Kateter se uvodi i pozicionira u veni pod kontrolom ultrazvuka (sa vrhom sonde do 2cm ispod safenofemoralnog ili safenopoplitealnog ušća- mjesta utoka tretiranih glavnih površinskih vena u duboke vene noge). Zatim se također pod kontrolom ultrazvuka aplicira razrijeđeni lokalni anestetik, tzv.tumescentna anestezije, koja osim što dijeluje kao anestetik (bezbolna metoda), ima ulogu da dodatno stisne tretiranu venu i time omogući bolji kontakt sonde sa unutarnjom stijenkom vene (bolja uspješnost metode) te djeluje i kao toplinski izolator (štiti okolno tkivo i kožu od toplinskog oštećenja). Nakon što se aplicira tumescencija i dodatno provjeri pozicija vrha sonde kreće sam postupak radiofrekventne ablacije. Kateter se spaja sa uređajem (generatorom radiofrekventnih valova) te nakon započinjanja odašiljanja radiofrekventnih valova sonda se povlači svakih 7cm na svakih 20 sekundi (ciklus u prvih 7cm se ponavlja dva do tri puta). Dakle sam postupak RFA traje dvije do tri minute, ovisno o dužin tretirane vene. Tijekom zahvata, ukoliko dođe do bilo kakvog ostupanja od pravilne ispostave toplinske energije, uređaj signalizira zvučnim signalom te automatski prestaje sa radom, što ponovno govori o tome koliko je sigurna ova metoda liječenja. Po završetku tretmana glavne vene, u istom aktu slijedi još tretiranje varikoznih vena (proširenih vena) i to miniflebektomijom (klasična metoda odstranjivanja varikoziteta posebnim kukicama kroz male incizije- "ubode" na koži cca 2mm) i/ili sklerozacijom (ponovno naglašavam individualni pristup).

Prednosti ove metode liječenja u odnosu na klasično kirurško liječenje su brojne, a kao vodeće se ističu: bezbolna metoda, kratko trajanje zahvata, bez klasičnih kirurških rezova i ožiljaka, minimalni ili gotovo nikakav rizik od postproceduralne infekcije, trenutačni nestanak simptoma i brzi oporavak.

Osim toga u usporedbi sa drugim endovaskularnim tehnikama, poput EVLA (endovenska laserska ablacija) zabilježen je znatno manji postproceduralni upalni odgovor organizma, koji bi eventualno doveo do pojave komplikacija u smislu hiperpigmentacije kože (tamnjenje kože) i induracije (otvrdnuće) podkožnog tkiva te tromboflebitisa (prolazna upala vene). 

Da bi se izbjegle moguće komplikacije i dobili izrsni rezultati liječenja, neophodno je da  operacijski zahvat učini iskusna osoba (vaskularni kirurg).

Više
Apneja01

srijeda, 11.11.2020

Somnoskopija

Somnoskopija ili endoskopija u farmakološki induciranom snu (DISE) moćan je alat za proučavanje dinamike dišnih putova kod pacijenata koji pate od opstruktivne apneje u snu (OSA). Na temelju nalaza dobivenih testiranjem, naš tim može prilagoditi terapiju tako da odgovara pacijentu koristeći kiruršku ili nekiruršku terapiju, ili pak kombinaciju navedenih. 

  • Ovim je pristupom maksimalizirana stopa uspješnosti  terapije poremećaja spavanja.  
  • Endoskopija u snu provodi se u klinici i traje nekoliko sati, a nakon toga pacijenta otpuštamo na kućnu njegu.

Prije provođenja endoskopije u snu, ispunit ćete standardizirani formular iz kojega će anesteziolog dobiti više informacija o Vašem zdravstvenom stanju.

Na dan testiranja bit ćete primljeni u našu kliniku gdje će anesteziolog i otorinolaringolog provesti endoskopiju u snu. Zahvat traje oko 2h, uključujući i vrijeme pripreme i vrijeme za potpuni oporavak, nakon čega smijete ići na kućnu njegu.

Endoskopija u snu vrlo je podnošljiv zahvat. Dobit ćete lijek koji potiče spavanje, a ne koristimo cijevi za intubaciju. Uređaji će pratiti Vaše vitalne znakove (rad srca, razinu kisika) i a za to vrijeme koristimo se specijalnim fleksibilnim endoskopom koji u realnom vremenu prati razinu kolapsa gornjeg dijela dišnog puta za vrijeme spavanja.

Koristimo sustav klasifikacije kako bismo objektivizirali nalaze opstrukcije dišnog puta u pacijenata s opstruktivnom apnejom i time odredili razinu i stupanj opstrukcije.

Endoskopija u snu zahvat je koji se generalno dobro podnosi i pacijent je slobodan otići kući unutar nekoliko sati.

Više
Apneja01

nedjelja, 25.10.2020

Poligrafija

Poligrafija je neinvazivna metoda ispitivanja sna uz pomoć prijenosnog uređaja koji se koristi kod kuće za dijagnosticiranje apneje u snu. Mjere se otkucaji srca, razina kisika u krvi, protok zraka i način disanja. Ako rezultati pokazuju abnormalnosti, propisat ćemo terapiju bez dodatnih testiranja. Poligrafija ne detektira uvijek svaki slučaj apneje u snu te Vam možemo preporučiti i polisomnografiju ukoliko su inicijalni rezultati bez osobitosti.

Kada Vam liječnik odredi poligrafiju, detaljno će Vam objasniti cijeli postupak i provesti Vas kroz korake postavljanja raznih senzora. Velika je prednost ovog tipa testiranja što se provodi u vlastitom domu.

Prijenosni uređaj kroz noć bilježi razne fiziološke parametre uz pomoć nekoliko sondi:

  • Remen za prsa 
  • Nosna kanila 
  • Sonda u obliku štipaljke za prst

Molimo pogledajte video i saznajte više o ovoj metodi ispitivanja spavanja i načinu postavljanja uređaja. 

Sljedeće jutro, po završetku testiranja, vratit ćete uređaj u LF kliniku gdje će podatke analizirati i rastumačiti naš specijalist za spavanje. Na temelju tih rezultata, predložit ćemo ponovni susret kako bismo porazgovarali o raznim opcijama liječenja.

Već je rečeno kako se poligrafom proučava jedino opstruktivna apneja u snu. Ukoliko su rezultati poligrafa negativni, a specijalist za spavanje sumnja na neki drugi poremećaj spavanja, bit će potrebne dodatne pretrage u polisomnografskom laboratoriju.

Više
Apneja01

nedjelja, 25.10.2020

O zdravom snu

Dugo smo vremena spavanje smatrali stanjem bliskim smrti. To je vjerovanje poteklo od starih Grka koji su vjerovali da su bog sna - Hypos i bog smrti - Thanatos, braća. Početkom 20. stoljeća, nakon izuma elektroencefalografije (EEG-a koji bilježi moždane valove), znanstveno je dokazano da spavanje i smrt nemaju ništa zajedničko. Danas znamo da su neka područja mozga aktivnija dok spavamo nego dok smo budni. Tri su ključna pitanja: kako spavamo, koliko sna je dovoljno i zašto uopće spavamo?

Tri su ključna pitanja:

  • Kako spavamo?
  • Koliko nam je sna dovoljno?
  • Zašto uopće spavamo?

Faze sna - arhitektura spavanja

Spavanje zasigurno nije amorfno, statično stanje: dok spavamo, prolazimo kroz nekoliko faza sna. Ukupno prepoznajemo 5 faza koje se razlikuju značajno jedna od druge.

  • Faza W (faza budnosti)
  • Faza N1 - Prijelazni lagani san (pokreti očiju su usporeni 1: NREM 1)
  • Faza N2 - Miran lagani san (NREM 2)
  • Faza N3 - Duboki san (NREM 3 + NREM 4)
  • Faza R - REM spavanje ili sanjanje (REM)

NREM - Non-rapid eye movement, doslovno znači - pokreti očiju koji nisu brzi. Ta se faza smatra suprotnom „fazi R“, takozvanom REM spavanju ili sanjanju, za koju su karakteristični brzi pokreti očiju. Nekada se vjerovalo kako su brzi pokreti očiju za vrijeme REM spavanja rezultat praćenja snova.
Ove faze zajedno čine ciklus od približno 70 do 110 minuta, koji se ponavlja i do 5 puta u noći i taj proces nazivamo „arhitekturom spavanja“. Kompozicija ovih ciklusa varira kroz noć. Na primjer, duboki san, koji čini 15-20% ukupnog sna zdravih ljudi, uglavnom se odvija u prvoj polovici noći. Istovremeno se produžuju faze laganog sna. Sveukupno čine oko 50% ukupnog noćnog sna.
Arhitektura spavanja koje je individualna za svaku osobu ispituje se u laboratoriju za poremećaje spavanja pomoćupolisomnografa.Polisomnograf, između ostalog, bilježi i prolazi li pacijent, i koliko često, kroz pojedinačne faze sna.

Unutrašnji sat koji regulira spavanje

Svakog smo dana izloženi tzv. Cirkadijskom ritmu koji nam svakih 24 sata određuje kada se moramo odmarati. To je unutrašnji sat mozga i on šalje signale i stimulira organe na odmor. Unutarnji sat određuje vlastita pravila, pa ne možemo svojevoljno zamijeniti faze aktivnosti i faze sna. Većinom budnost povezujemo sa svjetlom, a pospanost s tamom. Zato se puno manje odmorimo kad spavamo tijekom dana, s druge strane puno nam je teže raditi po noći.
Unutrašnji sat također određuje spadamo li u skupinu jutarnjih ili večernjih tipova.Disciplina i izdržljivost tu imaju vrlo malo utjecaja. Za to su odgovorni geni. U današnjem društvu dvostruko češće nailazimo na jutarnje nego na večernje tipove. Međutim, većina ipak spada u skupinu miješanog tipa.
Cirkadijani se ritam kroz život može pomaknuti unaprijed. Stariji ljudi češće su jutarnji tipovi, a u mlađoj populaciji češće ćete naići na večernje tipove.

 

Jutarnji ili večernji tip?

Unutrašnji nam sat određuje spadamo li u skupinu jutarnjih ili večernjih tipova.  Disciplina i izdržljivost imaju vrlo malo utjecaja. Za to su odgovorni geni. U današnjem društvu duplo češće nailazimo na jutarnje nego na večernje tipove. Međutim, većina ipak spada u skupinu miješanog tipa. Cirkadijski se ritam kroz život može pomaknuti unaprijed. Stariji ljudi češće su jutarnji tipovi, a u mlađoj populaciji češće ćete naići na večernje tipove.

Jeste li tip osobe koja spava kratko ili dugo?

Statistički gledano, prosječnoj osobi potrebno je oko 7 sati sna. Mnogo faktora utječe na to spavamo li dugo ili kratko. To nije pitanje volje ili izdržljivosti.
Jedan od faktora je i genetsko programiranje, koji je slično kod jutarnjih i večernjih tipova. U usporedbi s ostalim sisavcima, ljudi se nalaze u sredini ljestvice spavanja: slon spava maksimalno 4 sata, a šišmiš i do 20 sati na dan.
Diskutabilno je utječe li spol osobe na spavanje. Prema nekim istraživanjima, žene spavaju dulje od muškaraca (9.8 sati prema 8.4 sata), ali razlog tomu još je nerazjašnjen. No, ono što smo sigurni jest da je potreba za spavanjem drugačija u svakom godišnjem dobu: zimi nam je potrebno više sna nego ljeti. Ljudi koji žive u područjima s izraženim sezonskim promjenama, zimi spavaju i do 2 sata dulje!
Na naše spavanje uvelike utječu i stres i bolest. 
Sigurni smo kako naša potreba za snom nije cijeli život jednaka, ona ovisi o godištu: Bebama je potrebno 16 do 18 sati sna. Mnogim starijim osobama tek 5 - 6 sati.
Koliko je sati sna nekome potrebno nije statističko pitanje, već pitanje brige o vlastitom zdravlju. Potreba za spavanjem u okviru godišnjeg doba, spola, godina, utjecaja stresa...

Spavanje je centralni dio života

Iako misterij spavanja i njegovih (obnavljajućih) funkcija nije u potpunosti razjašnjen, jasno je da je ono važno za održavanje fizičkog i mentalnog zdravlja. Spavanje je povezano s kardiovaskularnim, imunološkim i endokrinološkim sustavom. Danas nam je poznato kako naše tijelo opušta hormone dok spavamo. Oni su važni za homeostazu svih organskih sustava u tijelu. Štetne se tvari za vrijeme spavanja uklanjaju iz našeg organizma i dolazi do konsolidacije mozga i memorije.
I uz sva istraživanja provedena u posljednjih 100 godina, i dalje nam je teško u potpunosti odgovoriti na pitanje zašto je san potreban za normalno funkcioniranje organizma? 
Zato su istraživanja fokusirana na suprotna pitanja: Što se događa kada ne spavamo ili spavamo premalo?

Može li nam biti loše od nedostatka sna?

Istraživanja koja su se bavila nedostatkom sna, svaki su put pokazala kako uvelike štetimo organizmu uskraćujemo li mu san. Ispitanici koji su spavali sat ili dva manje nego inače, već su nakon nekoliko dana primijetili promjene u koncentraciji, ravnoteži hormona, imunološkom sustavu i raspoloženju.
Nekoliko je istraživanja pokazalo povezanost kontinuirane deprivacije sna i poznatih bolesti poput visokog krvnog tlaka, pretilosti, dijabetes mellitusa, Alzheimerove bolesti, sindroma „profesionalnog sagorijevanja“ (burnout syndrome) i drugih.
Osim toga, procjenjuje se da je oko trećine svih automobilskih nesreća povezano s nedostatkom sna.

Zdravi san kao životni stil 21. stoljeća

Svake godine ulažemo velike količine novca i vremena u razne fitness, wellness i anti-aging programe i proizvode. Istovremeno, spavamo sve manje  i manje, zanemarujemo istraživanja koja nam pokazuju da je to ključan i besplatan čimbenik usporavanja procesa starenja. 
Mogli bismo čak reći i da naše društvo kao cjelina, koje je aktivno 24/7, ignorira spavanje kao bitan čimbenik zdravlja. Onoga koji puno spava smatramo letargičnim? Onoga koji potiskuje svoju potrebu za snom smatramo vrijednim, agilnim? Znanstvenici su izračunali kako se u posljednjem stoljeću u Europi prosjek spavanja umanjio za čak 2 sata.
Moramo promijeniti svoj stil života. Naime, potrebno nam je 6 do 9 sati zdravog sna svakoga dana, ovisno o individualnim potrebama, kako bi smo osigurali dugoročno zdravlje. Ako niste sigurni koje su vaše potrebe, obratite se specijalistu medicine spavanja.

Više
Nos Sinusi

nedjelja, 25.10.2020

Nos i sinusi

Teško dišete kroz nos?

Niste jedini. Simptomi bolesti nosa i sinusa spadaju među najčešće zdravstvene probleme s kojima se obično susrećemo.

Kad se radi o nosu i sinusima, važno je znati kad treba potražiti pomoć.

Za one koji imaju začepljenje nosa praćeno uobičajenom infekcijom sinusa, posjeta liječniku primarne zdravstvene zaštite pomoći će u otklanjanju simptoma.

Ako vas muče neprekidne upale sinusa, pritisak u sinusima, začepljen nos, gubitak osjetila mirisa ili krvarenje iz nosa, onda je vrijeme za posjetu specijalistu za uho nos i grlo (ORL)

Našem timu cilj je očuvati i poboljšati funkcije vašeg nosa i sinusa. Naši liječnici su tu da vam pruže najnoviju dijagnostiku i mogućnosti liječenja kako bi ustanovili uzrok vaših poteškoća s nosom i sinusima, te pronašli najučinkovitiji plan za vaše liječenje.

Više