Naša misija

Glavni je cilj Poliklinike LF poboljšati kvalitetu života i zdravlje naših klijenata pružajući im vrhunsku zdravstvenu uslugu.

poliklinika LF

MULTIDISCIPLINARNI CENTRI

Naš pristup je usredotočen na suradnički, timski rad koji ujedinjuje iskustvo, znanje i vrhunsku tehnologiju kako bismo odgovorili specifičnim potrebama svakog klijenta.

Više o klinici
Lfmedical Zeraxo Ikone Plave Artboard 14 Copy 2

Estetika

Naš tim je inspiriran vama, a naš cilj je vaš prirodan izgled.

 

Pročitajte više
Lfmedical Zeraxo Ikone Plave Artboard 14 Copy 3

Apneja

Cjelokupna dijagnostika apneje i jedinstvene metode liječenja.

 

Pročitajte više
Lfmedical Zeraxo Ikone Plave Artboard 14 Copy 4

Glavobolja

Inovativne i učinkovite metode liječenja kroničnih dnevnih glavobolja.

Pročitajte više
Lfmedical Zeraxo Ikone Plave Artboard 12

Štitnjača

Cjelovit pristup rješavanju problema štitne i nadštitnih žlijezdi.

Pročitajte više
Lfmedical Zeraxo Ikone Plave Artboard 14

Vene

Odlučni smo pružiti Vam njegu koja je rezultat kombinacije znanja, vještina, obilja iskustva i najsuvremenijih tehnika liječenja.

Pročitajte više

poliklinika LF

LF Ambulante

Odaberite jednu od ambulanti.

Više o klinici

Najčešća pitanja o revizijskoj rinoplastici

Koliko traje revizijska rinoplastike?

Ovisno o složenosti slučaja, revizija rinoplastike može trajati od 2,5 do 4,5 sata. Većina revidiranih slučajeva rinoplastike zahtijeva znatno više kirurških tehnika na ožiljcima, vrlo osjetljivom tkivu koje je prethodno operirano. To ne uključuje samo rekonstrukciju anatomije na mjestu nosa, već i dodatne korake poput vađenja rebrne i ušne hrskavice, koje se potom mogu koristiti za stvaranje hrskavičnog presadaka za novu strukturu novo-oblikovanog nosa.

 

Je li revizijska operacija rinoplastike bolna?

Tijekom većine revizijskih rinoplastika treba oblikovati konture ili poravnanje nosnih kostiju. Za razliku od uobičajenih metoda (npr. pomoću rašpe, čekića i dlijeta), Piezo – preservacijska rinoplastika omogućuje nam poboljšanje kontura nosnih kostiju bez traume mekog tkiva koje okružuje kost. To rezultira manje postoperativnom boli i nelagodi. Iako manje od uobičajene metode rinoplastike, ipak može očekivati malu ​​oteklinu. Početna oteklina proširit će se na vaše obraze i gornju usnu u prvih nekoliko dana nakon operacije. Neki pacijenti osjećaju curenje iz nosa u prvih nekoliko dana nakon operacije. Dobit ćete odgovarajuće lijekove protiv bolova i odgovarajuće upute kako se brinuti o nosu i kako umanjiti nelagodu. Ako je potrebno izvaditi rebrastu ili ušnu hrskavicu, pacijenti obično opisuju osjetljiv osjećaj na tim područjima, sličan bolnim mišićima nakon intenzivnog vježbanja.

 

Koliko traje oporavak nakon revizijske rinoplastike?

Svojim pacijentima savjetujemo da planiraju dovoljno vremena za oporavak. Minimum nakon bilo koje rinoplastike obično je 10-14 dana. U to vrijeme trebali biste očekivati ​​oticanje oko očiju, obraza i usana. Većina oteklina obično će nestati tijekom dva tjedna. Zbog osjetljive prirode nosa, preostaloj oteklini može trebati i do 12 mjeseci da u potpunosti nestane. Prvih tjedana nakon zahvata dobit ćete vodič što učiniti, a što izbjegavati. Rashladni paketi mogu se primijeniti u prvim danima i savjetovat će vam se da se odmarate s povišenim položajem glave. Nakon 6-7 dana uklonit će se šavovi kojima se zatvaraju rezovi na koži. Aluminijski flaster sa nosa obično se skida nakon 7 dana. Pacijenti se mogu vratiti svakodnevnim aktivnostima otprilike 10-14 dana nakon operacije. Svojim pacijentima savjetujemo da izbjegavaju naporne aktivnosti ili potpuno vježbaju 3 tjedna nakon operacije.

 

 

Hoću li imati primjetne ožiljke nakon rinoplastike?

Jedan rez kože stavlja se preko kolumele, odnosno kože ispod vrha, između obje nosnice. U odabranim slučajevima, kad se želi smanji širina nosne baze, dodatni rezovi bit će postavljeni unutar nosnica, protežući se u prirodni nabor ispod vaših nosnica. Dobit ćete upute kako se svakodnevno brinuti za ožiljke. Kako ožiljci sazrijevaju postat će jedva vidljivi. Doktor Lohuis je napisao poseban znanstveni rad samo o ožiljcima nakon rinoplastika i kontinuirano usavršavamo kirurške tehnike kako bi stvorili najmanje uočljive ožiljke.

 

 

Što može nadopuniti revizijsku operaciju rinoplastike?

Ostali korisni postupci koji se mogu izvoditi zajedno s operacijom rinoplastike uključuju operaciju brade, uklanjanje bukalne masti, operaciju uha, blefaroplastiku.

 

Pročitajte više

Zašto se nos mijenja dok starimo?

Oblik našeg nosa može se mijenjati u procesu starenja i to na dva načina:

  • Duži nos sa spuštenim vrškom
  • Izražena velika grba nosa

 

Razlog tome leže u dva različita, dobno povezana mehanizma:

 

1. Kako starimo, strukturalna stabilnost nosa se smanjuje. Gubitak potpore nosnih struktura dovodi do produživanja i spuštanja nosa s visećim nosnim vrškom, gdje je vrh nosa usmjeren prema dolje. Pacijenti se često žale da im je nos sve duži i sa spuštenim vrškom što posebno dolazi do izražaja pri smijanju. S tim su skladu, često ti pacijenti su skloni se manje smijati u društvu, biti manje opušteni.

Spušteni vrh i izduženi nos mogu biti popraćeni slabijim nosnim disanja. Često pacijenti opisuju poboljšanje prolaska kroz dišni put kad podignu vrh nosa.

 

2. Tipični znak starenja je kontinuirani gubitak volumena u licu, posebno ispod očiju i u obrazima. Na temelju svoje anatomije, nos može zadržati visinu, dok okolna područja lica kontinuirano smanjuju. Kako se meko tkivo obraza zajedno sa kožom izravnava, nos počinje izgledati sve veći, a blaga grba nosa odjednom može biti puno izraženija, nos normalne veličine može odjednom početi izgledati nesrazmjerno velik. Gubitak volumena lica zato osim što pogoršava izgled  lica može promijeniti značajno izgledom nosa.

 

Oba mehanizma, produljenje nosa sa spuštenim vrškom i gubitak volumena lica narušavaju ravnotežu i sklad lica. Tijekom konzultacija, stoga je nužno provesti detaljan fizički pregled nosa i jednako detaljnu procjenu proporcija lica pacijenta. Ispravan pristup može uključivati ​​rinoplastiku i - ili obnovu srednjeg dijela lica – dermalnim filerima, vlastitom mastim - lipofilingom, faceliftom.

 

Naš tim plastičnih kirurga za lice će vam kao iskusni kirurzi pomoći da uvidite nijanse dobnih promjena. Uz potrebnu pažnju prema detaljima, možemo uspostaviti plan kako vratiti prirodnu i estetski ugodnu ravnotežu licu.

Pročitajte više

Čvorovi u štitnjači

Čvorovi u štitnjači vrlo su česti, javljaju se kod 15 do 65 posto populacije svih starosnih dobi. Javljaju se i kod žena i kod muškaraca, ali su naročito česti kod žena (50 posto žena u starosnoj dobi od 50 godina, ili starijih, imaju čvor u štitnjači).

Čvorove u štitnjači obično prvi primijete pacijenti i njihovi liječnici tijekom rutinskog fizikalnog pregleda vrata, a ponekad se slučajno otkriju prilikom radiografske procjene vrata (kao što su snimke na CT-u , rendgenu, MR-i,  ili ultrazvuku). Ove studije izvode se obično radi procjene nekog drugog stanja pacijenta – možda zbog udarca nakon nezgode s motornim vozilom, zbog  kroničnog kašlja,  ili  kod ultrazvučnog pregleda karotidne areterije pacijenta.

Iako je velika većina čvorova u štitnjači dobroćudna, liječnik treba procijeniti značajno povećan čvor štitnjače, jer  je približno 5 do 10 posto čvorova štitnjače kancerogeno. Općenito, čvor u štitnjači smatra se „značajnim“ ako je veliki 1 cm ili veći, i/ili onaj čije je izgled na ultrazvuku zabrinjavajući.  

Veliki čvorovi često se odstranjuju iz brojnih razloga. Veliki benigni čvorovi u štitnjači mogu stvarati pritisak i dovesti do formiranja guše. Čvorove štitnjače koji proizvode višak tiroidnog hormona također treba odstraniti. Konačno, neki čvorovi štitnjače tako su veliki da se standardnim dijagnostičkim pristupima ne može točno procijeniti mogućnost pojave raka; zbog toga i njih treba odstraniti kirurškim putem.

Pročitajte više

O kirurgiji štitnjače

Svake godine u hrvatskoj 3000 bolesnika bude podvrgnuto operativnom zahvatu zbog nekog problema sa štitnjačom.

 

Najčešći razlozi za operaciju jesu:

 

  1. Zloćudni tumori štitnjače,
  2. Dobroćudni tumori štitnjače,
  3. Dobroćudni čvorovi u štitnjači (struma) koji zbog svojeg položaja i veličine stvaraju funkcionalne smetnje u svakodnevnom životu (disanje, hranjenje i govor),
  4. Pojačani rad štitnjače (hipertireoza) koja se nije smirila na medikamentoznu terapiju (lijekove).

 

Što operiramo?

 

Kirurškim postupkom, ovisno o dijagnozi, kirurg u dogovoru s bolesnikom, odstranjuje najmanje pola štitnjače (jedan režanj). U slučaju zloćudnih tumora, hipertireoze (pojačanog rada štitnjače) ili dobroćudnih čvorova u oba režnja štitnjače odstranjuje se čitava žlijezda. Kod zloćudnih tumora štitnjače, preventivno se odstranjuju limfni čvorovi koji se nalaze uz štitnjaču (tvz. Paratrahealna disekcija).

Kako se operiralo u prošlosti?

 

Nekada bi se rez za štitnjaču postavio nisko na vratu u dužini od 10 centimetara. Na putu do štitnjače, ovisno o njezinoj veličini, kirurzi bi razmicali ili rezali sve strukture, poglavito mišiće. Dolaskom na štitnjaču kirurg bi svaku veću krvnu žilu trebao podvezati kirurškim koncem.

Zbog nesavršenih tehničkih uvjeta (loše tehnike elektrokoagulacije) i nedovoljnog poznavanja anatomije ozljede povratnog živca i paratireoidenih žlijezda bili su vrlo česte.

Na završetku operacije postavljao bi se dren koji bi nekoliko dana stajao u bolesniku. Boravak u bolnici nerijetko bi trajao i tjedan dana.

 

Kako se danas operira u najmodernijim centrima?

 

Uspjeh današnje operacije garantira nam suvremena tehnologija u rukama iskusnog kirurga u profesionalnom centru koji se bavi kirurgijom štitnjače (vidi iskusni kirurg).

Danas se primjenjuje horizontalni rez položen u sredini vrata u visini istmusa (srednjeg dijela) štitnjače otprilike 2-3 cm ispod donjeg ruba hrskavice grkljana. Rez je dužine 3-5 cm, a odgovara promjeru najvećeg čvora u štitnjači kojeg je potrebno odstraniti.

Minucioznom kirurškom tehnikom koja podrazumijeva upotrebu kirurških lupa-naočala (koje operateru povećavaju polje za 2-4 puta), te upotrebom suvremenih tehnologija (ultrazvučni harmonični nož, kliješta za automatsko zatvaranje krvnih žila i sl.) Kontrola krvarenja je izvrsna, bez potrebe za korištenjem kirurškog konca koji bi inače trajno ostao u bolesniku.

Sve strukture oko štitnjače se samo razmiču, a tek iznimno režu. Boravak u bolnicu svodi se na dva do tri dana.

Donosi li nam budućnost nešto bolje?

 

Endoskopski potpomognuta operacija – mivat

 

Često nazivana minimalno invazivna operacija, nije u potpunosti opravdala velika očekivanja operatera početkom 21. Stoljeća. „moda“ operacije štitnjače endoskopskim instrumentima kroz mali rez na vratu nije donijela nikakve prednosti spram današnjih suvremenih operacija. Dapače, bila je rezervirana samo za „male štitnjače“, a značajno je produžavala vrijeme operacije, te je zbog skupih endoskopa i dodatnih asistenata značajno poskupljivala. Nakon prvotnog poleta danas se izvodi iznimno rijetko, te polako odlazi u zaborav.

Robotska operacija štitnjača (davinci)

 

Upotreba robota u operaciji štitnjače je popularna isključivo u bogatim istočnoazijskim zemljama (južna koreja). Radi se o postupku gdje robotske ruke, kojima upravlja kirurg na udaljenoj konzoli, ulaze pod kožu rezovima ispod pazuha, razmiču strukture sve do vrata, te tek tamo počinju pravu operaciju.

Tek su malobrojni centri u europi i americi pokušali uvesti tu tehniku, ali su je vrlo brzo odbacili što zbog visoke cijene, produženja vremena operacije, te povećanog morbiditeta (komplikacije operacije).

Popularnost u aziji duguje religioznim razlozima koji ne toleriraju postojanje reza na vratu, što je ujedno i jedina prednost takve operacije.

Operacije štitnjače laserom? 

 

Vrlo često pitanje koje bolesnici postavljaju. Nitko u svijetu nije koristio laser u kirurgiji štitnjače. Postoje tek skromne studije koje opisuju postupke gdje se laserska zraka uvodi putem posebnih cijevi u dobroćudne promjene u štitnjaču kako bi prestale s rastom. Svjetska saznanja o tom postupku su oskudna, a prisutne komplikacije česte.

Iskusni kirurg

Kirurg koji godišnje obavi preko 100 kirurških zahvata na štitnjači, a radi u ustanovi u kojoj se godišnje operira najmanje 150 novih bolesnika s problemima štitnjače garancija su uspješnih operacija s minimalno komplikacija. Ustanove u kojima rade takvi kirurzi imaju najkraće vrijeme hospitalizacije s najmanje privremenih ili trajnih paraliza povratnih živca (rekurentni živac), odnosno najmanje hipokalcemija kao posljedica hipoparatireoidizma.

Pročitajte više